09 April 2007

Dear friends, lovers, and the unspecified ones

I’m no longer available emotionally, unable to create new things, unable giving myself to you. I’m indifferent in the most surrealistic way, indifferent loves surrealistic. I love being indifferent.
Dear friends, lovers, and the unspecified ones, I’m taken, unavailable to reach.
The sign I’ve been waiting for, it’s here. It sweeps me off my feet just like the first time, but this time I fly higher than ever. Someday when I’m ready and when my matador is ready for me, maybe I’ll be standing down on earth again, maybe I’ll go back to being loveable again.


25 comments:

Anonymous said...

Ja följ dom skyltarna som kommer upp längs vägen då brukar man hitta rätt. Hoppas vägen leder till lycka!

kathryn merteuil said...

martin
söker inte efter lyckan
den kommer och går av sig självt

Anonymous said...

Waitress, waitress! I'd like whatever she's... smoking.

Nä, skoja' bara. Men du, akta dig för de där matadorerna...

kathryn merteuil said...

marion
you sure know me woman.
watch out for the matadors? cmon, im their red.

Anonymous said...

"nog finns det mål och mening i våran färd, men det är vägen som är mödan värd" inte sant?

kathryn merteuil said...

martin
nog finner du alltid ett passande citat, :)

Anonymous said...

Matador bre, matador. Elem, sviđa mi se napisano fakat, i drago mi je da je tako kako jeste. Nadam se da ce biti uvijek tako. Ono...nabijem te jel seljanko, po sred dupeta. Opiranje je poželjno, ali ono...teško žabu u vodu natjerati jel'..:)
A znakovi, uh...smijem ja napisati nešto o znakovima? Ma smijem fakat:)....kaže drug Ivo ovako nekako...u knjizi koju ćeš pročitati "Znakovi pored puta"...

...samo jedan mali malecki dio...

Ono sto je najlepse na iskrenoj i dubokoj ljubavi, na kojoj
je sve lepo, to je da u odnosu prema onome koga volimo ni jedna
nasa mana ne dolazi do izraza. Mnogo sta sto je zlo u nama iscezava,
a ono sto je dobro ustostruci se.

Cim neko nesto voli i za nesto se veze - misao neku, predmet
ili zivo bice - on daje nesto od sebe i spreman je da daje i gubi
jos vise, bez mere i racuna, sa istom onom nagonskom bezobzi-
rnoscu i stihijskom zestinom sa kojom se ljudi bacaju na sticanje
i grabez.

Tako to sto se zove ljubav stvara jedno
nepregledno i nerazumljivo knjigovodstvo medjusobnih davanja i
primanja, sa potpuno antipodnom, astronomskom racunicom u kojoj
je sve nejasno, ali ciji je krajnji zbir kratak, jasan i nerazumljiv.

Ono sto moze i biti i ne biti uvek se, na kraju krajeva,
pokori onome sto mora biti.

Jednom mu je neko - u zao cas! - rekao da je pametan. Kako
i zasto, to sam bog zna. Tek, on je poverovao u to. I otada je
taj inace mirni i bezazleni covek postao nemoguc, tezak sebi i
drugima.

Kad nisam ocajan, ja ne valjam nista.

U ovom drustvu podjednako patimo svi, i zene i muskarci, samo
su uloge podeljene, i to otprilike ovako: Kad mi patimo zbog zena
to je gotovo redovno zbog toga sto zene nisu onakve kakve bismo
zeleli da budu. Kad zene pate zbog nas, to je uvek stoga sto smo
mi ovakvi kakvi jesmo. Ali, sto je glavno, patimo svi i mucimo
se cesto, dugo, svirepo i besmisleno.

U prvoj polovini zivota, covek zeli i radi ono cega ce se u
drugoj polovini stideti i odricati, a druga polovina mu prodje u
uzaludnim pokusajima da se popravi ili bar zataska ono sto se
radilo u provoj. Tako se na kraju sve potre i svodi na nulu.
Ostaju samo kajanje i stid.

Stalno posmatram kolika je neosetljivost osetljivih ljudi
prema osetljivosti njihovih najblizih.

Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota. Sama
cinjenica da je takva nada mogla da postoji vredi toliko da
nije suvise skupo placena jednim razocarenjem, ma kako tesko
ono bilo.

Nije najgore sto sve prolazi, nego sto mi ne mozemo i ne
umemo da se pomirimo sa tom prostom i neizbeznom cinjenicom.

Sto ne boli - to nije zivot, sto ne prolazi - to nije
sreca.

Niko od nas nikad ne moze znati kako izgleda u ocima drugog
coveka. Jer ako je i najbolji psiholog, on to sam ne moze proniknuti,
a onaj drugi nece mu to nikad u celosti, iskreno kazati. Nece hteti
ili nece umeti.

Bolesnik koji se pomiri sa cinjenicom da je bolestan -
nece nikad ozdraviti.

I tuga je jedna vrsta odbrane.

Ko ljudima sve veruje, prolazi rdjavo; ko nista ne veruje,
jos gore.

Svasta je umeo, a narocito da lepo govori: samo jedno nije
nikad naucio: sta se moze kazati, kada i na kom mestu, a sta ne.
To je oduzimalo mnogo od vrednosti tome bistrom, recitom i
dobrom coveku.

Ne postoje zene ruzne ni smesne ni odvratne po onome sto im
priroda oduzima ni po onome sto s vremenom gube od svoje lepote,
nego po onome sto one same zele da joj dodaju.

Dum sinunt fata, vivite lieti!
Budite radosni kad god vam se za to pruza mogucnost, i kad
god za to nalazite snage u sebi, jer trenuci ciste radosti vrede
vise nego citavi meseci naseg zivota provedeni u mutnoj igri
nasih sitnih i krupnih strasti i prohteva. (Njihova propinjanja
su cudljiva i nezdrava, njihova nezadovoljenja nisigurna i kra-
tkotrajna, sam sebi cilj i svrha!) A minut ciste radosti ostaje
u nama zauvek, kao sjaj koji nista ne moze zamraciti.

Dvaput bivamo, izgleda, kaznjavani za nase lude i "gresne"
zelje. Prvi put kad patimo sto ne mozemo da ih ostvarimo, i drugi
put kad, videci svoje zelje ostvarene, sa stidom i ocajanjem uzalud
bezimo od svoje srece. To vazi narocito za slavu i novac.

Kad stanemo da od ljudi i dogadjaja oko sebe ocekujemo mnogo
vise nego sto oni mogu da nam daju, to je pocetak nemira i nereda
u nasem zivotu, a cesto i znak bliskog pada.

Velika, prava ljubav pokazace svoju punu snagu samo onda ako
uspe da od dvoje ljubavnika, slabih ljudi, nacini stvorenja koja
se ne boje ni promena, ni nesreca, ni bolesti, ni zivota ni smrti.

Zena se zamori da bude coveku prijatelj.

kathryn merteuil said...

majko mila, matadora u pm. :)))
svaka cast, sad ce me narod tjerati da prevedem ovaj komentar ba.

Anonymous said...

Ništa ti ne fali vala, a mislim da vrijedi, drug Ivo je meni idol, ne zbog nobelove nagrade, niti zbog toga što je rođen blizu mog mjesta bitisanja, nego čovjeku je vala svaka na mjestu...:) Jel tako? Tako je... Ajd ljubim seljanko, fino mi spavaj a još bolje svršavaj u snu..:) Ups...jebiga...izletilo ba...liz liz...:)))))

p.s. komentar je iz razloga da bi tamo ti matadori naučili nešto pametno...:)

kathryn merteuil said...

jebs se ba ti.
BOM.

Anonymous said...

haha det är inte mycket jag kan, men citat och totalt onödiga fakta är nog lite min grej. ;)

Anonymous said...

Puši kurac bre...marsh...:))))

Anonymous said...

...lilla inlägget dära!(!) Jag skrev till dig på min blogg. Seya dere. ;)

kathryn merteuil said...

martin
fortsätt vara du, du är total.

capricorn
ma ljubim ba drago moje

evelin
ill see you there hun.

Anonymous said...

Jebite se ba, daj recite koju pametnu barem na engelskom, ako ništa...pls pls pls pls....Plsss

kathryn merteuil said...

capricorn
pa reci ti vala neku pamentu na engleskom pa ce valjda ludi (ovi koji su kulturni) odgovoriti.

Anonymous said...

Hmm....ok lady on the red.....Ypu may be only be a person in this world, but for someone, you are the world. Marquez is the king ? Kathryn come with me...pls...and I tell you... Others back off pls...:) Patetic shit, live shit...:)

kathryn merteuil said...

marquez is who? pls pls pls, youre my live shit. :))))

Anonymous said...

Kul att du är tillbaka i bloggvärlden! Kram från Ullis

Holger Wendt said...

Hi dear Kathryn. So english is the language here..?.

You've invited me to participate on this blog and this is the first time I do that on any blog anywhere. I guess I am one of the unspecified ones, but I remember I was in some kind of strange love with you once, so maybe I am a friend.

What is this blog all about? Words? Indifference? Love? Longing? Death?

Your last text is paradoxical poetry. Loving being indifferent?! Taken, Swept of your feet, Unavailabe, Unlovable. Strong words!

I lived in Göteborg 1981-83 and rememeber a time 1982 when I was flying so high that everything made a difference, every meeting, every minute was complete, loving, meaningful and brilliant. It was a truly creative time.

Now I have loving 5 children, a job I have created myself, a job I like with many wonderful collegues around the world (and I don't make much money on it, but what the hell), a job which is an infinite voyage, an exploration, a journey into the mystery of life. A job that makes me more curious every day.

I wish you all the best. I wish that your dreams will come true, that the dreams you don't have yet, but will have also will come true, and will check back on this blog some day.

Ciao bella!

Holger

kathryn merteuil said...

Dear Holger,
you remember being in some kind of strange love with me? when did that strange love die? :)

The blog, my friend, is about words yes, indifference,, maybe, but it goes still under words. Maybe some love here and there. här och där du vet på svenska.

Thanks for stoping by, and I hope I shall meet you at betapet.com soon again, I just have to learn some more difficult words so I can kick your ass in that game again.

With love
Kathryn

Anonymous said...

...Pa,....lijepo napisano,a posebno je dobar komentar Matadora . Za sve :o))

Nista bez Znakova.Pogotovo onih koji obaraju s nogu .

Samo - sacuvaj svoju dostupnost,emotivnu, za sebe samu. ...Be available emotionally for yourself, always.Keep it carefully...Lunjo...

Anonymous said...

Marquez? Gabriel Garcia Marquez ba...halo....obavezna lektiraaaaaaa :)))))ccccc

Holger Wendt said...

Dearest K

Love is strange. A mystery. Maybe it never started and never stopped. Maybe my strange love to you just was forgotten for awhile. Forgotten to be remembered?

The blog is about contact, isn't it?

And today I hope I shall meet you in real full dimensional life one day. We can kick each others asses!

H

kathryn merteuil said...

Lunjo
I shall start calling you "the wise", fits you good. :)

Capricorn
Gdje ode tvoj engelski bre.

Holger
My dear Holger
You'll always know me in some kind of strange way, as you said, about contact, definitely about it.